Župa Svetog Vlaha Janjina

Sveta Katarina Aleksndrijska

25. STUDENOGA - Sveta KATARINA ALEKSANDRIJSKA, djevica i mucenica (IV.st.) IME je grckoga porijekla i znaci: CISTA. ZASTITNICA je: DOJILJA, DJAKA, STUDENATA FILOZOFIJE, POMOCNICA U BOLESTIMA JEZIKA, I TESKOG GOVORA, BRAKOVA, MUCENISTVA, NASILJA, DJEVICA, UCITELJA, TEOLOGA I SVEUCILISTA.

Sveta Katarina se ubraja medju one svete ciji zivotopis pociva na legendama. Prema tim izvjescima Katarina je zivjela koncem III. i pocetkom IV. stoljeca u egipatskoj Aleksandriji. Bila je neobicno lijepa i visokoobrazovana djevojka, ali poganka. Susret s nekim pustinjakom Katarinu je naveo na razmisljanje. Potrazi katolickog svecenika i nedugo potom dade se pokrstiti. Steta sto je i njezin zivot ovijen legendom, lijepom doduse, ali bi nam bilo daleko draze o njoj ono, sto je povijesno pouzdano i zajamceno. Njezino svjedocanstvo vjere zacijelo je moralo biti iznimno, kada se oko nje i njezine Passione, izgradila tako sjajna knjzevna bastina, koja je bila nadasve omiljela u srednjem vijeku. Za vrijeme vladavine cara Dioklecijana po svim rimskim provincijama bjesnilo je strašno progonstvo.

Ono je bilo naročito okrutno u Egiptu, koji su nazivali »Kinom staroga svijeta«. O tim mučenicima nastali su kasnije legendarni izvještaji, takozvani Passiones, koji su gotovo uvijek više plod pobožne mašte, nego točni povijesni podaci o dotičnim osobama. Radilo se o legendama kojima je bilo više stalo do pobude, nego do povijesti. Isto, na žalost, moramo ustanoviti i za Passio sanctae Catharinae martyris. Budući da se radilo o jednoj kršćanskoj djevici visokog položaja, veoma inteligentnoj, lijepoj, kako na tijelu tako i na duši, njezino je mučeništvo, što ga je podnijela u Aleksandriji, još više djelovalo na pučku maštu pa se tako o njoj i rodila legenda i to u raznim inačicama. Jedna je od njih i ova: »Maksimin Daia, koji je došao na vlast u rimskim afričkim provincijama naslijedivši rođaka Galerija, zaljubio se u Katarinu tako jako da je odlučio rastaviti se od svoje žene te oženiti Katarinu. Mlada ga je kršćanka najodlučnije odbila.

On ju je tada suočio s pedesetoricom filozofa s namjerom da je oni uvjere kako Krist, jer je umro na križu, ne može biti Bog. No Katarina, služeći se preodlično govorničkom vještinom, a još više dobrim poznavanjem filozofije i teologije, pridobila je na svoju stranu mudrace koji, rasvijetljeni milošću, prionuše uz kršćanstvo. U očima pogana dvostruko poraženi, zadobiše mučeničku krunu jer ih je Maksimin stavio na muke i pogubio. Ne mogavši Maksimin slomiti Katarinu, razbjesnio se i dao načiniti strašno mučilo: kotač s bodežima, koji će je sasjeći. No to se mučilo raspalo. Tada je mučenica odvedena izvan grada te joj je odrubljena glava.«

Anđeli su tijelo sv. Katarine prenijeli na Sinaj i ondje ga sahranili. Na tom mjestu podignut je kasnije slavni samostan Sv. Katarine koji postoji još i danas. U srednjem vijeku Sv. Katarinu su osobito slavili studenti filozofije. Tako su i isusovci, koji su u Zagrebu otvorili gimnaziju, koja je kasnije prerasla u sveučilište, uz svoj kolegij sagradili krasnu baroknu crkvu Sv. Katarine, koja je biser sakralne umjetnosti. Ta se crkva naziva akademskom, a u njoj se već dugom tradicijom do dana današnjega veoma svečano slavi blagdan Sv. Katarine. Svetu Katarinu Aleksandrijsku svojom zaštitnicom drže filozofi, teolozi, branitelji vjere,nastavnici, studenti, izdavači knjiga. Zaštitnica je viših škola i knjižnica. Zbog ljepotre i čestitosti postala je uzorom i zaštitnicom djevojaka.

Zatvorenici je zazivaju jer je i sama bila zatočena. Zbog sprave na kojoj je bila mučena izabrale su je za zaštitnicu i neke cehovske udruge, poput kolara. Kao jedna od četrnaest svetih zaštitnika u prvom redu je zaštitnica za bolesti jezika. Zaštitnicom je bolesnika i bolnica od nesretnih slučajeva, osobito od pobačaja ili komplikacija tijekom poroda. Osobito velik prinos liturgijskom oživljavanju crkve Sv. Katarine u Zagrebu daju studenti koji se ondje skupljaju svake subote uvečer da pjesmom i molitvom slave Boga. Legenda je o sv. Katarini obišla cijelim svijetom prevedena na mnoge jezike, pa tako i na hrvatski. Francisko Iveković objavio ju je u starom hrvatskom jeziku u svojoj zbirci svetačkih životopisa. Taj, rekli bismo, literarni uspjeh legende o Sv. Katarini učinio ju je u srednjem vijeku veoma popularnom. No ne samo u srednjem vijeku. Sveta Katarina je u našem narodu još i danas veoma popularna svetica koju kršćanski puk istinski štuje, a mnoge žene s nekim svetim ponosom nose njezino ime.

Župa Svetog Vlaha Janjina