Župa Svetog Vlaha Janjina

Župa u Janjini potječe «od davnina».

Župa u Janjini potječe «od davnina». Vjernička zajednica u Janjini spominje se već 1222. kada Nemanjići, za vrijeme okupacije Zahumlja i Rata, područje današnje župe poklanjaju mljetskim benediktincima. Dubrovačka Republika revitalizira župu odmah iza kako ulazi u posjed Rata i Pelješca, u 14. st. Janjina je srednjovjekovno naselje središnjeg dijela poluotoka Pelješca. Smještena je na najužem dijelu poluotoka, kuda su prolazili putovi već u starom vijeku.

 

Župa Janjina utemeljena je tj. obnovljena dolaskom Dubrovčana na poluotok i to krajem XIV. stoljeća. Kapetanija janjinska i župa Janjina nisu obuhvaćale jednaki prostor. Župa Janjina i danas obuhvaća naselja Janjinu, Drače, Sreser i Popovu Luku. U središtu župe, Janjini, stanuje župnik. Od 1733. g. postoji popis svih župnika sastavljen na osnovi matičnih knjiga, koje također počinju 1733. godine, jer su prethodne 1732. g. spaljene zbog kuge. Naime, kako se pripovijeda, okužili su se župnikova domaćica tako i župnik, stoga je dvor bio zapaljen. Do sada je u župi Janjina bilo ukupno 34 župnika. Od 1830. do 1860. godine Janjina je bila središte pelješkog dekanata. Važna je činjenica za Janjinu da je dogradnjom crkve sv. Vlaha nakon 1628. godine ta crkva postala župnom, a ne više sv. Stjepana. U blizini nadograđene crkve podignut je i župni dvor, što je zasigurno bila kuća u kojoj su od 1960. do 1991. godine stanovale časne sestre franjevke. Sadašnji župni dvor sagrađen je 1866. godine prema općim nacrtima austrijske administracije. Najstariji poznati župnici jesu don Petar Pompela (1628) i don Luka Pavić (1629), potom su značajni i don Ivo Bogojević, dekan (1830-1860), don Mato Augustinović (oko 1720) koji je napisao «Podkrijepljenje duše pristrašene u dohodu od smrti», i «Zabava bogoljubna».

Treba naglasiti da su se mnogi župnici tu veoma trudili u vjerskom, kulturnom pa i političkom polju, a na korist puku. Sjetimo se don Jura Depolo u vrijeme gradnje župne crkve, pa don Marka Tabaina, graditelja glavnog oltara u župnoj crkvi i utemeljitelja Kronike. Don Kosto Selak je obučen u svećeničko ruho spašavao nemoćne i nedužne mladiće od cijevi talijanskih okupatora. Vrlo je važno spomenuti i don Boža Baničevića, dugogodišnjeg župnika, koji je za sobom ostavio obnovljene sakralne objekte. Sadašnji župnik župe Janjina je don Marko Stanić. (tel. +385(0)20-741-308). Od bratovština treba spomenuti bratovštine: sv. Stjepana, Gospe od Ruzarija i Srca Isusova. Sve su bile aktivne u razvitku bogoljubnosti, crkvenoj organiziranosti i drugoj radinosti u župi Janjina. BRATOVŠTINA SV STJEPANA Istražujući janjinsku povijest, Nikola Zvonimir Bjelovučić je naišao i na matrikulu pod naslovom: «Ad usum confratenitatis Sancti Stephani Jagninae». U njoj su sadržana pravila bratovštine sv. Stjepana u Janjini, a potječe iz prve polovice XVII. stoljeća. Kako su bratstva cvala u Dubrovačkoj republici, a u Janjini je bilo nekoliko plemićkih obitelji koje su se u Gradu zauzimale za Janjinu, tako su stvarani uvjeti za osnivanje bratovštine. 6. svibnja 1347. godine odobrena je u dubrovačkom vijeću gradnja franjevačkog samostana u Janjini, a u blizini same crkve sv. Stjepana u polju, koja se spominje još 1222. godine.Po istoj crkvi nazvana je i bratovština.

Jedna od najvećih svečanosti u Janjini je svetkovina sv. Stjepana, 3. kolovoza, pravo narodno veselje, jer se pred večer pale «kraljevi», a ovaj običaj potječe od davnina. Na samu svetkovinu svečana je služba Božja u crkvi sv. Stjepana. Pravilnik bratovštine starinska je u drvo uvezana knjiga iz 1635. godine. Drvene stranice uvezane su kožom, a listovi su od pergamena (kvijera). Knjiga je napisana na talijanskom jeziku. Imala je 11 listova, od kojih nedostaju peti, šesti i jedanaesti list. Kažu da su ti listovi propisivali određene dužnosti župnika koji ih je uklonio htijući se lišiti besplatnog čitanja sv. misa u korist bratovštine, (vidljivi su tragovi kidanja nožicama, a pravilnik se čuvao kod župnika). Na prvoj strani je uvod, a na svakoj drugoj strani po jedan paragraf, dakle, sve zajedno dvadeset jedan paragraf. Crvenom tintom, istim rukopisom i slogom, napisani su paragrafi dana 5. svibnja, 1635. godine u Janjini. Najvjerojatnije je bratovština postojala otprije, ali je pravilnik napisan nešto kasnije.

Pravilnik je nalik ostalim pravilnicima bratovština u Republici. U paragrafima od 1 - 7 govori se o izboru, dužnostima i časti župnika, od 12 - 15 govori se o dužnostima braće spram umrlog brata ili sestre, kojeg je trebalo donijeti pa i ako je i 15 milja daleko od janjinskog groblja. Na kraju svih pravilnika nalazi se pečat i potpis biskupa, što ovom pravilniku nedostaje zbog već navedenog razloga. Sačuvane su još i isprave, od kojih jedna kaže da novac, koji se zaprimi u blagajnu bratovštine, treba biti predan u blagajnu župne crkve, matici sv. Vlaha u Janjini. Važno je pripomenuti da je bratovština djelovala i početkom XX. stoljeća, ali su joj pravila izmijenjena. U bratovštinu su učlanjene sve domaće i pridošle obitelji koje se nastanjuju u Janjini i okolici, a koje plate po jednu krunu svake godine. Tim novcem se kupuje vosak za svijeće u crkvi sv. Stjepana. Dugogodišnji predsjednik bratovštine bio je Mato Glavović. Procesija oko polja (oko 4 križa), oko «grudice» i oko crkve bilo je u Janjini kroz godinu 26, a danas ih ima samo 9.

Fotografije

župa Janjinajanj-loc
Župa Svetog Vlaha Janjina